Pretraživanje

Tko je online

Imamo 16 gostiju i nema članova online


NAPUTAK ZA PROVEDBU PROGRAMA
MEĐUNARODNE EKO-ŠKOLE – metodologija provedbe

Cilj programa: ugradnja odgoja i obrazovanja za okoliš u sve segmente odgojno-obrazovnog sustava i svakodnevni život učenika i djelatnika škole.

Zadaća: odgojiti mlade generacije osjetljivima na pitanja okoliša i osposobiti ih za donošenje odluka o razvitku društva u budućnosti.

Status Eko-škole: je sustav nagrađivanja na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini što je osobitost ovog prepoznatljivog i kvalitetnog modela odgoja i obrazovanja. Škole koje ispune postavljene kriterije i koje brigu za okoliš promiču kao trajnu vrijednost i način življenja, dobivaju povelju o statusu Međunarodne Eko-škole i Zelenu zastavu sa znakom Eko-škole. Ovo prestižno međunarodno priznanje dodjeljuje se na dvije godine. Nakon toga slijedi  prijava za obnovu statusa. Škola mora dokazati da je u provedbi programa, prema zacrtanim smjernicama otišla “korak dalje”, produbila i proširila rad na izabranim temama te sve aktivnosti mora iscrpno dokumentirati.

EKO ŠKOLE KAO NAČIN ŽIVLJENJA

Međunarodne Eko-škole su program osmišljen za provedbu smjernica odgoja i obrazovanja za okoliš na razini čitavih škola. Program Eko-škola jasno određuje i usmjerava način na koji se nastavni sadržaji o zaštiti okoliša, koji su dio redovnog nastavnog plana i programa, primjenjuju u svakodnevnom životu škole. Ovakav pristup pomaže učenicima, u svijesti svakog od njih, shvatiti kolika je važnost zaštite okoliša. Posebna pozornost posvećuje se pitanjima smanjivanja i zbrinjavanja otpada, racionalnog korištenja energije i vode i uređivanju školskog okoliša. Svi sudionici života u Eko-školi: učenici, nastavnici, administrativno i tehničko osoblje škole, roditelji, javna i mjesna poduzeća, predstavnici lokalne uprave i dr., zajednički poduzimaju niz praktičnih koraka i aktivnosti s ciljem smanjenog opterećenja okoliša.

Učenici Eko-škole zainteresirani su i aktivni u prenošenju svoje odgovornosti na obitelj i širu zajednicu, oni žive “EKO”.

Eko-škole su program i sustav nagrađivanja. Program može prihvatiti svaka škola u kojoj su svi njeni sudionici voljni odabrati “EKO” kao dugoročni cilj i način življenja.

Škole se nagrađuju Zelenom zastavom sa znakom Eko-škole koja se može izvjesiti na zgradi škole ili izložiti u predvorju. Škole također dobivaju i povelju (certifikat) Zaklade za odgoj i obrazovanje za okoliš, pravo na logo (znak škole) koji će se nalaziti na dopisima, stječu mogućnost medijske promidžbe u Hrvatskoj i svijetu, te različite poklone (računala ili drugu školsku opremu) od predstavnika lokalne zajednice, kumova (sponzora) i dr.

Program zahtijeva dosljedno poštivanje zadanih međunarodnih smjernica i kriterija, a ugledni status Eko-škole stiče se kroz četiri osnovna stadija:

PRIJAVA ZA SUDJELOVANJE U PROGRAMU EKO-ŠKOLE

IZRADA I PROVEDBA PROGRAMA EKO-ŠKOLE

PRIJAVA ZA STATUS EKO-ŠKOLE

OBNAVLJANJE STATUSA EKO-ŠKOLE

1. PRIJAVA ZA SUDJELOVANJE U PROGRAMU EKO-ŠKOLE

Prije prijave Nacionalni koordinator upoznaje školu i sve zainteresirane s programom u cijelosti. Prikaz obuhvaća: provedbu programa prema pojedinim programskim koracima (etapama), važnost i potrebu uključivanja u program s manjim, ostvarljivim ciljevima  čije se ostvarivanje može pratiti, potrebu kontinuiranog rada, jer program ne počiva na jednoj temi nego je trajan-predstavlja dugoročnu opredijeljenost svih segmenata škole, lokalne zajednice i društva.

Ukoliko u školi ili lokalnoj zajednici postoji interes za sudjelovanje u programu, dovoljno je o tome pismenim putem izvijestiti Nacionalnog koordinatora. Dopis upućuje i potpisuje ravnatelj škole. Nacionalni koordinator dostavlja potom školi obrazac za prijavu i sve materijale potrebne za cjelovito informiranje o programu i tri nacionalna plakata Eko-škole. Nakon što škola popuni prijavu, Nacionalni koordinator dostavlja potvrdu o uključivanju u program i daje osnovne upute za rad.

2. IZRADA I PROVEDBA PROGRAMA EKO-ŠKOLE

Kako bi postala “EKO” škola treba prihvatiti i u cijelosti provesti program od predviđenih sedam elemenata-“7 koraka”.

2. 1. Osnivanje odbora Eko-škole

Odbor Eko-škole čine: ravnatelj, nastavnici (voditelji programa-školski koordinatori), učenici, predstavnici roditelja, nepredavačkog osoblja škole (administrativnog i/ili tehničkog), predstavnici lokalne zajednice, javnih i drugih poduzeća, predstavnici Udruge Lijepa naša ili drugih udruga koje se bave pitanjima okoliša a djeluju u mjestu (gradu, općini, županiji).

Svrha odbora je:

-       osigurati usvajanje ostalih šest elemenata

-       raspodijeliti odgovornost učenicima i u njima razviti svijest o vrijednosti njihovih zamisli

-       brinuti o dugoročnoj provedbi programa

-       povezati se s upravom škole i lokalnom zajednicom

Odbor Eko-škole je “snaga” programa. O radu Odbora vodi se zapisnik s održanih sastanaka i pregled najvažnijih odluka.

2.1.1. Odbor najbolje funkcionira ako su u njemu svi gore navedeni članovi. Iznimno je važno da škola “iziđe” iz okvira školske zgrade i da članovi Odbora budu predstavnici lokalne zajednice. Škole na taj način postaju otvorene za javnost jer im se omogućuje šire djelovanje (akcije čišćenja okoliša, ciljane humanitarne akcije, anketiranje građana o ekološkim problemima, obavješćivanje javnosti o zaštićenim biljnim i životinjskim vrstama iz pojedinog područja, o zaštićenim objektima prirode, o postupanju s energentima, prednostima selektivnog prikupljanja otpada i dr.) Učenici članovi Eko-odbora i sami daju inicijative o pojedinim akcijama u i izvan škole i na taj način postaju aktivni sudionici društva.

Prije osnivanja Eko-odbora važno je da ravnatelj izvijesti Učiteljsko/Nastavničko vijeće škole o programu i njegovim ciljevima i dobije podršku kolektiva. Tek nakon toga dostavlja se prijava za sudjelovanje Nacionalnom koordinatoru. Nakon prve konstituirajuće sjednice Eko-odbora potrebno je izvijestiti sve sudionike života u školi o njegovim članovima. Popis članova eko-odbora postavlja se u sve školske prostore i na središnji pano, o kojem će kasnije biti riječi. Važno je redovito voditi zapisnike koji moraju biti potpisani. Zapisnici se slažu kronološkim redoslijedom. Dio članova Odbora može se mijenjati s početkom nove nastavne godine (ako su to bili učenici osmih razreda ili njihovi roditelji) pa se dokumentaciji prilaže Odbor u novom sastavu i njegovi članovi. (isto vrijedi i za školske prostore).

2.2. Ocjena stanja okoliša

Prvi stadij svakog programa je pregled trenutačnog stanja okoliša. Prosuđuje se koliko škola opterećuje okoliš, koliko proizvodi otpada, troši energente (struju, plin, mazut) i vodu, kakav je vanjski okoliš škole, te kolika je zastupljenost odgoja i obrazovanja za zaštitu okoliša u aktivnostima škole.

Školama se uz Prijavu za sudjelovanje u programu dostavlja i brošura “Pregled stanja okoliša” koja im na jednostavan način, ponuđenim popisom pitanja (odgovori su “da” i “ne”) pomaže izvršiti pregled stanja.

2.2.1. Ovu brošuru, zajedno s Upitnikom o provedbi odgoja i obrazovanja za okoliš treba ispuniti, kopirati i  po jedan primjerak dostaviti Nacionalnom koordinatoru. “Pregled stanja okoliša” i “Upitnik o odgoju i obrazovanju za okoliš” su sastavni dio dokumentacije (predstavljaju drugi programski korak). Škola može nakon nekoliko mjeseci ili godinu dana ponovno izvršiti ocjenu stanja okoliša kako bi se vidjelo koliki je napredak  u programu. U tom slučaju ova brošura je “snimka početnog stanja”, a škole na osnovi polazne izrađuju nove (ovisno o ciljevima koji su postavljeni planom djelovanja – programom rada).

2.3. Plan djelovanja (Izrada programa rada)

To je bit programa Eko-škole. Škole samostalno izrađuju program na temelju Ocjene stanja okoliša. Odabire se jedan ili više ponuđenih ciljeva koji su u okviru zadanih tema “Voda”, “Energija” i “Otpad” (npr. reciklaža papira, uporaba ekološki prihvatljivih sredstava za čišćenje, štednja energije, štednja vode, brtvljenje prozora). Program treba povezati s redovnim nastavnim planom i programom i postaviti ostvarljive ciljeve. Odrede se eko-patrole. Planiraju se i sve druge aktivnosti od 4.-7.

2.3.1. Plan djelovanja (program rada) potvrđuje Odbor Eko-škole. Zadaci i zacrtani ciljevi moraju biti jasni i lako mjerljivi, jer je potrebno pratiti njihovu realizaciju. Najčešće pogreške: općeniti ciljevi (npr. sakupljanje otpada- nedostaju podaci: odlaganje? tko? kada? kako će se mjeriti prikupljeni otpad?) i zadaci (učenici će skupljati otpad - svi ili pojedinačno, po razredima, u mjestu, u školi, oko škole i sl.) ili nisu definirani nositelji.

Plan djelovanja (program rada) za određenu temu najbolje je sastaviti u formi izvedbenog programa za pojedini nastavni predmet. Navesti zadatke, nositelje, vrijeme realizacije i osvrt na planirano (tamo gdje je moguće). Sastavni je dio dokumentacije i prilaže se za svaku školsku godinu (ako je škola dulje uključena u program).

Primjer:

Zadaci (aktivnosti): štednja vode i efekti štednje -očitavanja vodomjera, izračun (potrošnja po učeniku u mjernim jedinicama i u kunama), štednja vode u svijetu, izreke o vodi i štednji vode, voda u književnosti, štednja vode u sanitarnim prostorima

Nositelji: -eko-patrole i domar (očitavanje, preračunavanje, pregled sanitarnih prostora)

svi učenici i učitelji zemljopisa, hrvatskog jezika, matematike, fizike i tehničke kulture

Vrijeme realizacije: tijekom godine, prvi dan u mjesecu.

Ovaj primjer je samo dio aktivnosti predviđenih programom na temu “Voda” jedne hrvatske škole.

2.3.2. Eko-škole moraju odabrati temu koju će obrađivati tijekom jedne školske godine.

U početku je za Eko-škole najbolje i najjednostavnije krenuti s osnovnim temama kao što su otpad, te štednja vode i energije. To su obvezne teme koje je potrebno provoditi od početka te čitavim tijekom provedbe programa. Kasnije, nakon što ovladaju metodologijom Eko-škole razvijaju ostala tematska područja, kao što su  zdrav život, održivi prijevoz, bioraznolikost, školski okoliš, buka, klimatske promjene, Agenda 21 i sl.

Lijepa naša je priredila nekoliko priručnika koji služe kao pomoć pri implementaciji pojedine teme te daju smjernice za njihovu realizaciju kroz redovnu nastavu i izvannastavne aktivnosti.

Priručnici koji su do sada tiskani su Otpad, Voda, Energija, Promet i Zdravi život.

2.4. Praćenje stanja i ocjenjivanje

Vođenje zabilješki i vrjednovanje stanja je ono što Eko-školama daje posebnu vrijednost i vjerodostojnost, naglašavajući stalno provjeravanje napredovanja prema cilju. Praćenje stanja razrađuje se u suglasju s planom djelovanja (izradom programa). Prati se i ocjenjuje jesu li ostvareni ciljevi, bilježi se svaki uspješan postupak i predlažu postupci za neriješene probleme. Prema mogućnostima, učenici trebaju biti ti koji će provoditi praćenje (vodi se eko-dnevnik, izrađuje foto-dokumentacija, video zapisi, postavljaju izložbe prilikom Dana Eko-škole-Projektnog dana).

2.4.1. Eko-patrole

Osim učenika članova Odbora Eko-škole važnu ulogu u programu imaju i eko-patrole. To su skupine učenika zadužene za kontrolu i praćenje rada na određenoj temi i/ili pojedinim parametrima. Oni “nadgledaju” postupanje ostalih učenika, ali i odraslih i o tome vode svoje zabilješke (u  posebne bilježnice, tabele, liste, na oglasnoj ploči). Učenici su najobjektivniji kritičari koji ne štede riječi pohvale, ali niti pokude za ono što nije dobro i valja mijenjati. Ne mogu se postaviti kriteriji o broju učenika u jednoj eko-patroli niti o njihovom ukupnom broju, jer to ovisi o veličini škole.

Organizaciju, broj članova, raspored rada, zaduženja, način bilježenja odredit će Odbor imajući u vidu sve parametre koji utječu na cjelokupni rad škole (jedna ili dvije smjene, broj učenika: do 150, 150-300, do 500, iznad 500, jedna, dvije ili više područnih škola broj učenika putnika, prijevoz učenika-organiziran ili ne i dr.)

2.5. Rad prema nastavnom planu i programu

U sklopu redovne nastave obrađuju se teme određene Planom djelovanja (interdisciplinarnost), a teme o zaštiti okoliša o kojima se uči u sklopu redovne nastave trebaju utjecati na način rada čitave škole. Pripremaju se pojedinačne praktične aktivnosti u školi ili izvan nje.

2.5.1. Svaki učitelj/nastavnik će u izvedbenom programu svog predmeta/područja izdvojiti nastavne jedinice koje se odnose na provedbu programa Eko-škole. Ovisno o predmetu, broj nastavnih jedinica je različit, ali svi moraju dati svoj prilog. Ukoliko se izabranoj temi djelovanja posveti dio nastavnog sata (uvodni dio ili ponavljanje na kraju sata) to se posebno označava u dnevniku rada. Uz popis nastavnih jedinica po predmetima, dokumentaciji se prilaže i uzorak priprema. Potrebno je na razini škole dogovoriti način označavanja ovih nastavnih jedinica u dnevniku rada. Označavanje je jednoobrazno za sve učitelje/nastavnike. Dokumentaciji prilažete i presliku jedne stranice dnevnika rada razredne/predmetne nastave s označenim sadržajima.

2.6. Obavješćivanje javnosti i uključivanje medija

Potrebno je uključivanje čitave škole i šire zajednice stalnom promidžbom, naročito povodom Dana Eko-škole (jedan dan u godini po izboru Odbora Eko-škole-Projektni dan). U školi se postavi stalni oglasni pano Eko-škole. Školske novine mogu poslužiti za promicanje programa ili se mogu osnovati posebne novine Eko-škole. Održavaju se predavanja s ekološkim temama. Razmjenjuju se informacije s drugim školama u zemlji i inozemstvu. O radu Eko-škole obavještavaju se mjesne novine, radio i TV. Organiziraju se akcije na koje se pozivaju mediji.

2.6.1. Označavanje i oglašavanje programa u školi

Škola koje je uključena u Međunarodni program Eko-škola dobiva prilikom uključivanja tri nacionalna plakata. Poželjno je da se plakati urame i postave u ured ravnatelja, zbornicu i uz stalni pano Eko-škole. Uz plakat se stavlja i Potvrda o uključivanju u program. Stalni pano Eko-škole mora sadržavati sljedeće: sedam programskih koraka (uz prvi se stavlja popis članova Eko-odbora i njihove funkcije, a uz sedmi korak-tekst ili slogan koji predstavlja Eko-kodeks škole).Pored programskih koraka, mora biti i službeno znakovlje: Međunarodnog koordinatora (FEE-Foundation for Environmental Education), Nacionalnog koordinatora (Udruge Lijepa naša, Zagreb), znak Eko-škola i znak (logo)škole uključene u program. Sva četiri znaka trebaju biti iste veličine.

2.6.2. Određivanje znaka (loga) škole

Najčešće se na razini škole raspiše natječaj među učenicima za idejno rješenje znaka škole. To može biti dio spomeničke/graditeljske baštine mjesta, povijesni znak škole, zaštićena biljna ili životinjska vrsta tog područja, biljna kultura po kojoj je kraj poznat, reljefno obilježje kraja  i sl. Poželjno je da znak bude što jednostavniji da se može lakše računalom prenijeti na dokumente nakon što škola dobije status Eko-škole.

2.6.3. Promjenjivi pano

Postavlja se neposredno uz stalni pano, a svrha mu je: izvješćivanje o svim mjerenjima, provedenim akcijama, anketama, fotografije učenika u akcijama, tekstovi iz tiska, intervju s učenicima koji su u eko-patroli, osvrt na rezultate mjerenja, polugodišnje izvješće o postignutom, obilježavanje prigodnih datuma, organizacija i dojmovi s Projektnog dana.

2.6.4. Projektni dan-Dan Eko-škole

Bilo koji dan u godini, po odluci Odbora Eko-škole, kada učenici predstavljaju program i rad široj javnosti (roditeljima, uzvanicima, predstavnicima lokalne uprave i ostalim uzvanicima). Način organizacije nije propisan, ali iskustva govore da je najbolje organizirati radionički tip nastave. Tog dana svi nastavni predmeti su podređeni temi (području rada) Eko-škole. Dogovor i odluku o organizaciji radionica i/ili nastavnih sati donosi Učiteljsko/Nastavničko vijeće, a sve potvrđuje Odbor Eko-škole (u dokumentaciji mora postojati pisani trag o ovoj odluci). Najbolje je javno oglasiti nazive radionica i omogućiti učenicima da prema svojim sklonostima/sposobnostima sudjeluju u pojedinim radionicama. U organizaciju, pripremu i izvedbu radionica, na javnu prezentaciju i /ili predavanje poželjno je što više uključiti roditelje. Zajedničke radionice daju vrhunske rezultate. Sve aktivnosti potrebno je dokumentirati (foto dokumentacija, video i/ili audio zapis, školske novine, dnevni tisak).

2.6.5.  Suradnja s medijima

O uključivanju u program i svim poduzetim aktivnostima izvješćivati lokalni i dnevni tisak (u manjim mjestima obično postoje dopisnici). Pozvati predstavnike tiska da dođu u školu i razgovaraju s učenicima, nastavnicima i roditeljima. U tome školama mogu pomoći i predstavnici javnih poduzeća ili lokalne zajednice koji su članovi Odbora Eko-škole. Izvijestiti i lokalne radio i TV postaje, naročito za vrijeme Projektnog dana ili organiziranja prigodnih akcija u mjestu. Velik udio u svemu tome ima školski list ili novine Eko-škole. .

2.7. Eko-kodeks

To je zajednički dogovor i stav sudionika Eko-škole, a ide u prilog obvezivanju svih čimbenika na “EKO” opredjeljenje škole. U izradi kodeksa sudjeluju učenici, a potrebno ga je izložiti na uočljivo mjesto i dopunjavati onim čemu učenici teže u zaštiti okoliša. Eko-kodeks se može objaviti u lokalnom tisku i široj javnosti. Ovim Eko-škole imaju priliku dati svoj doprinos izradi međunarodnog kodeksa zaštite okoliša-zajedničkoj izjavi o zaštiti okoliša u školama Europe i svijeta.

2.7.1. Izrada Eko-kodeksa

Svaka škola samostalno određuje način izrade. Najbolje je da Eko-kodeks predlažu i sastavljaju učenici. Škole su ovo pitanje različito riješile: u nekim školama raspisuje se natječaj među učenicima, nakon čega Eko-odbor izabire najbolje prijedloge. Učenici na satu razrednog odjela pismeno daju prijedloge, razrednik odabire najbolje i daje članovima Eko-odbora itd. Dio škola odabire slogan (poznati stih ili izreku), a uz to i nekoliko učeničkih izreka koje zajedno čine Eko-kodeks dotične škole. Eko-kodeks se postavlja na središnji pano i u sve školske prostore, kako bi bio dostupan svima koji uđu u školu.

2.8.  Ekološki kviz „Lijepa naša“ ili tzv. osmi element (osmi „korak“)

Većina međunarodnih ekoloških programa, uključujući i one koji se provode u Republici Hrvatskoj, ima u svojoj platformi ugrađenu natjecateljsku komponentu ili natjecateljski dio. Međunarodne Eko-škole, premda najpriznatiji model odgoja i obrazovanja za okoliš i održivi razvoj u svijetu i najrašireniji ekološki program, nemaju u svojoj platformi ugrađenu natjecateljsku komponentu koja bi na istovjetan način obvezivala sve zemlje sudionice u programu Eko-škole. Ona se ne spominje ni u načelima odgoja i obrazovanja za okoliš i održivi razvoj, niti u ciljevima zaštite okoliša i održivog razvoja u programu Eko-škole. Ostavljeno je svakoj državi provoditeljici ovog programa i njenoj članici FEE da osmisli i ugradi natjecateljski dio, ili ako provodi zaseban natjecateljski projekt, da taj projekt prilagodi i na odgovarajućem mjestu ugradi u metodologiju provedbe Eko-škola. Pošto se u Hrvatskoj već duže vrijeme provodi natjecateljski projekt iz ekologije primjerenog naziva Ekološki kviz „Lijepa naša“, Hrvatsko povjerenstvo FEE odlučilo je tim projektom obogatiti provedbu programa Eko-škole u Hrvatskoj. Ekološki kviz „Lijepa naša“ zadržava metodologiju provedbe koju je propisao njegov intelektualni vlasnik, tj. Udruga Lijepa naša. Na odgovarajućem mjestu u kalendaru aktivnosti za svaku školsku godinu, upisana je provedba Eko-kviza „Lijepa naša“. Time je provedba ovog natjecanja kao dio  programa Međunarodne Eko-škole u Republici Hrvatskoj i obveza za sve Eko-škole.

3. PRIJAVA ZA STATUS EKO-ŠKOLE

Nakon ispunjenja postavljenih kriterija o izradi i provedbi programa koji u školi uspješno djeluje najmanje devet mjeseci, Državno povjerenstvo uvidom i provjerom u dosljednost provedbe, pismeno izvješćuje školu o ispunjavanju uvjeta za status Eko-škole. Od prijave za sudjelovanje u programu do prijave za status Eko-škole može proći najmanje devet mjeseci, a najviše dvije godine. Nacionalni koordinator dostavlja potom školi prijavu (Application form) i izjava lokalne zajednice (Local community statement).  Izjavu lokalne zajednice, nakon upoznavanja s tijekom provedbe i aktivnostima škole, potpisuje predstavnik grada/općine i na taj način prihvaća suradnju između grada/općine, Zaklade za odgoj i obrazovanje za okoliš i Nacionalnog koordinatora. Ova izjava je trajna i obvezujuća za sve potpisnike tako dugo dok škola sudjeluje u programu. Ukoliko se s područja grada/općine više škola prijavljuje za status, svaka od njih ispunjava ovu prijavu, predstavlja program rada i rezultate lokalnoj zajednici, koja svojim potpisom  potvrđuje da kao ugovorna stranka prihvaća sve odredbe navedene u izjavi.

Nakon nadzornih posjeta, škole po pozivu dostavljaju Nacionalnom koordinatoru kompletnu dokumentaciju o provedbi programa (složenu kronološkim redoslijedom, prema programskim koracima). Sastavni dio dokumentacije su fotografije, elektronički, audio i video zapisi, napisi iz tiska i sve što je navedeno u obrazloženju pojedinog programskog koraka. Nakon pregleda, dokumentacija  se u cijelosti vraća školama jer se program nastavlja u skladu s navedenim smjernicama. Dokumentaciju na ovaj način dostavljaju samo škole koje prvi put stječu status međunarodne Eko-škole dočim škole koje obnavljaju status stavljaju rečenu dokumentaciju na uvid nacionalnom i regionalnom koordinatoru Eko-škola, prilikom njihovog posjeta školi.

4. OBNAVLJANJE STATUSA EKO-ŠKOLE

Kako bi se zadržao status Eko-škole, potrebno je nakon dvije godine dokazati dostignutu razinu prve godine, ali i korak naprijed u provedbi smjernica odgoja i obrazovanja za zaštitu okoliša. Škola po pozivu Nacionalnog koordinatora dostavlja prijavu za obnavljanje statusa i dokaznu dokumentaciju o provedbi programa prema programskim koracima. Prijavu za obnavljanje statusa potpisuje ravnatelj škole kao i prilikom stjecanja statusa. Iznimno je važno iscrpno dokumentirati svaki programski korak kroz rad na izabranoj temi/-ama. Ukoliko je do dobivanja statusa škola obrađivala jednu temu, kod obnavljanja statusa prikazuje koliko je svoj rad unaprijedila i dokle je stigla s obradom ostalih tema. Prijevoz, zdravi život, biološka raznolikost i brojne druge teme obrađuju se nakon osnovnih (voda, energija i otpad).

Provedbu programa nadzire Državno povjerenstvo za Eko-škole u Republici Hrvatskoj. Škole koje se uključe u program, dobit će potrebni tiskani materijal za provedbu programa (brošure, letke, plakate i ostali promidžbeni radni materijal). Zadane smjernice programa ne mogu se prilagođavati, nego ih je potrebno u cijelosti slijediti.